Forum o misterijama

Sve misterije sveta na jednom mestu
 
PrijemPortalKalendarFAQ - Često Postavljana PitanjaTražiLista članovaKorisničke grupeRegistruj sePristupi

Share | 
 

 Ainu narod

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
VampireWolf
Admin
Admin


Ženski Broj poruka : 854
Iskustvo u misterijama: : 2115
Agent level: : 13
Datum upisa : 22.06.2010
Raspoloženje : Ma opusteno
Fan misterije : Sve, apsolutno sve!

PočaljiNaslov: Ainu narod   Uto Jun 25, 2013 10:30 pm

Ainu narod je prvi narod koji je naselio današnja japanska ostrva, dakle starosedeoci, pre dolaska Japanaca.. Njihovo poreklo se nikad nije dokazalo, ali fizički izgled današnjih stotinak čistokrvnih Ainua ukazije na to da se radi o specifičnoj ljudskoj zajednici čiji pripadnici imaju izgled koji nije ni nalik Japancima.
Narod Ainu se do danas toliko izmešao sa Japancima da skoro nema ni stotinak čistokrvnih Ainua. Aini su visoki ljudi i imaju izraženu kosmatost delova tela. Odeća im je specifična, a religija je zapravo kult medveda.

Ainu jezik je jezik starosedilaca Japana, tj. Ainu naroda. Jezik je na pragu izumiranja.

Ainu jezik ima vrlo malo glasova, a u pisanju koristi japanski slogovnu katakanu, uz neke dodatke, pošto Ainu jezik ima slobodne suglasnike, za razliku od japanskog, kod kojeg je svaki suglasnik vezan za samoglasnik. Takođe se u pisanju koristi i latinica, nedavno konstruisana. Standard još nije definisan, ali pretpostavlja se da će biti standarizovana oba pisma. Ainu rečnik nije mnogo bogat, ali je vrlo interesantan, jer se iz njega može primetiti da se radi o jedinstvenom jeziku koji nema srodnika, i kojem se poreklo uopšte ne zna. Mada je japanski jezik takođe nepoznatog porekla, ne može se reći da je ainu jezik uprkos mešanju naroda ostavio uticaja na japanski. U zadnje vreme se sprovodi akcija očuvanja ovog jezika. Mnogi koji se bore za njegovo očuvanje su zapravo Japanci kojima je neko od predaka bio pripadnik ovog naroda, pa se i oni takvim smatraju.




Ainu su autohtono stanovništvo ostrva Hokaido i Honšu na sjeveru. Također su poznati i kao Utari (stari), kako oni vole da ih zovu, jer se zna da su porijeklom veoma stari, a danas se smatra, da potiču iz Sibira, i bili su prva grupa stanovnika Azije. Prema arheološkim nalazima nađenim na Hokkaidu, Ainu su došli tu tokom posljednje glacijacije, pre više od osamnaest tisuća godina.

U davna vremena oni su bili žestoki ratnici, i mogli su pružiti tvrdoglavi otpor najboljim vojskama.

Nakon toga, oni subili raseljeni naseljenici na teritoriju Japana.

Oni tvrde da samuraji toliko poštovani u Japanu su u stvari potomci naroda Ainu, ne od Japanaca.

Danas su male manjine u Japanu. Oni su narod lovaca i ribara, čije je porijeklo ostalo kontroverzno.

Vjerojatno su došli iz Sibira ili južnog Pacifika. Stoljećima, Ainu kultura je posebno razvijena od ostatka japanske.

Međutim, bila je politika japanske vlade zbog modernizacije i integracije u posljednjih nekoliko godina, pa su Ainu prošli isto kao starosjedioci Sjedinjenih Američkih Država (Indijanci), dakle skoro potpuno su istrebljeni.

Hokaido je otok, koje pokriva petinu Japana i dva puta je veći od Švicarske. Ranije, Ainu narod je živio na Južnim Kurilskim ostrvima i poluostrvu Kamčatka, i u regiji Južni Honšu. Njihovi preci su verovatno živjeli u Japanu. Ostrvo je okruženo lijepim obalama, planinama, jezerima i rijekama. Njihovo zemljište je vrlo šumovito i dijeli se na dva planinska vijenca – Kitami na severu, i Hidaka na jugu.

Područje na jugoistoku je Hokaido, i tu je centar drevne Ainu kulture.

Prema studijama, identificirano je gotovo 25.ooo ljudi Ainu identiteta. U devetnaestom stoljeću, japanska vlada je osnovala Kolonijalni ured za ekonomski razvoj Hokaida, i to je ohrabrilo doseljenike iz drugih dijelova Japana da naseljavaju taj otok. Ured vlade nastavlja da promoviše razvoj Hokaida. Sa gubitkom svojih zemalja, sredstva za život i tradicionalne kulture, Ainu narod je postao žrtva društva brze industrijalizacije.

Ime "Ainu" znači "ljudi". Njihova zemlja se zove "Ainu Mosiro", što znači " Zemlja mirnih ljudskih bića."

Ainu folklor se temelji na poeziji i mitologiji. Prema njihovim legendama, Vrhovni Bog je stvorio Zemlju i druog Boga, koji su pali u šarenim oblacima. Iz tih oblaka, dva su Boga stvorili mora, zemljišta, minerale, biljke i životinje. Zatim, dva Boga su bili u braku i stvorili su više bogova, uključujući i dva najsjajnija - bog Sunce i bog Mesec, koje je postavio na nebo da osvijetle tamu .


Druga priča je da je o Okikurmi u regiji Saru, koji je bio polu-božanski heroj, koji je sišao s neba da pomogne čovječanstvu.

Ljudska bića su živjela u predivnoj zemlji, ali nisu znali kako da dobiju vatru i da naprave lukove i strijele. Okikurmi ih je učio da ih prave, da pale vatru, lov, ribolov, losose, proso, biljka iz koje se vino pravi od prosa, i slavljenje Bogova. Oženio se i ostao u selu, ali na kraju se vratio u božansku zemlju.

Heroji povijesti su Kosamainu Ainu i Samkusainu. Prvi je živio u Istočnom Hokaidu, i organizovao je pobune protiv japanskih naseljenika. Na jugu Hokkaida, uništeno je dvanaest japanskih baza, ali je ubijen 1457. Samkusainu organizirao pobunu Ainu u južnoj polovici otoka tijekom 1669, ali nakon dva mjeseca su bili masakrirani od strane snaga Matsumae.

Ainu religija je panteistička. Oni vjeruju da Bog planina živi u njima, i Bog vode su živjeli u rijeci. Veruju da su životinje posjetitelji iz drugog svijeta, koji su privremeno preuzeli oblik životinje na Zemlji, kao medvjed, sova ili kit, kojima ukazuju najveće poštovanje, kao božanskim inkarnacijama. Imaju mnogo bogova. Na primjer: Bog kuće, Bog vatre, Bog planine, Bog rijeka i jezera, Bog mora, i tako dalje.
Najvažniji Bog za žene, kod kuće, bio je Bog vatre. Svaka kuća imala je ognjište, gde se kuha, jede i gdje se obavljaju rituali.

Drugi obredi su se sprovodili na otvorenom, u najvišim lugovima ( šumama).

Najvažniji Ainu festival je u gradu Ja-omante, i posvećen je sovi ili medvjedu. To je grad koji obožava medvjeda, a također su poznati jer puštaju da im raste mnogo dugačka kosa. Poslije tri dana poštovanja prema medvjedu, uz molitve, ples i pjevanje, ubijaju ga strijelama. Glavu mu ukrašavaju i postavljaju na oltar, dok meso pojedu pripadnici seoske zajednice. Veruju da tokom boravka na ovom svijetu, duh je privremeno bio u obliku medvjeda. Ritual služi da oslobodi duh na taj način, da bi se mogao vratiti u drugi svijet. Bilo je mnogo festivala u mnogim gradovima gde su živeli Ainu.
U djetinjstvu, djeca uče tradicionalni lov, rezbarenje, i uče da naprave oružja, kao što su strelice. Osim toga, djevojčice uče tkanje, šivenje i vezenje.

Mladić daruje rezbareni drveni nož mladoj djevojci, kako bi pokazao njegovu ljubav prema njoj. Darujući mu vez, mlada žena, također iskazuje sposobnost i spremnost da prihvati njegov prijedlog. U nekim slučajevima, podnositelj zahtjeva da posjeti obitelj mlade žene za dozvolu od devojčinog oca, da se oženi, a također pomaže budućem tastu u lovu, rezbarenju, i drugim djelovima tradicionalnog života.

Ako porodica zaključi da je ovaj mladi čovjek pošten i iskusan radnik, otac onda odobri brak.

Smrt Ainu duboko osećaju i oplakuju, i svi oblače za tu priliku vezene haljine, muškarci opašu svečani mač, a žene stavljaju na vrat biserne ogrlice. Na sahrani se upućuju molitve božanstvu vatre, i oni izražavaju želje za uspješan put preminulog na drugi svijet. S vremena na vrijeme, sahrani slijedi paljenje kuće.

Ukočaranke (uzajamne rasprave) je način rješavanja nesporazuma kroz diskusiju, a ne borbom. Natjecatelja sjede i čuvaju svoju odbranu satima ili čak danima. Najbolji predstavnici besedništva koristili su svoje vještine u rješavanju sukoba između različitih sela.

Ranije, kuće su Ainu gradili od drveta i slame, najveće mjere oko sedam metara. Kuća šefa sela korištena je kao mjesto okupljanja seljana kada je to potrebno. Umjesto korištenja namještaja, Ainu su sjedili na podu, koji je bio pokriven s dva sloja tepiha, trske i tkanine.Kuće su građene dovoljno blizu jedan drugom, tako da glas za pomoć od nekoga tkome je pomoć bila potrebna, mogao se čuti u opasnosti.
Ainu ljudi su vrlo gostoljubivi, i uvijek dijele hranu i piće s lokalnim stanovništvom.

Psi su kućni ljubimci kod Ainu naroda. Kao primjer, postoji scena iz epske poeme koja opisuje silazak mladog božanstva u ovom svijetu u obliku psa, i on im je bio rekao za zrna prosa. Psi su također korišteni u lovu.

Ainu tradicionalna nošnja je napravljena od tkanih vlakana. Koriste pojas kao većina japanskih kimona. Zimi, nose kratke jakne bez rukava ili jelensku kožu. Ženska nošnja dopire do gležnjeva, nošnje su vezene rukom ili mašinom za šivenje. Nošnje još uvijek koriste samo u posebnim prilikama. Međutim, Ainu nose odjeću sličnu onoj koju koriste i Japanci u svakodnevnom životu.

Ainu narod u Japanu - beli, nisu kossoki, skoro istrebljeni u etničkom čišćenju od strane Japanaca, obratite pažnju na dekorativne elemente nošnje :


i povežite slikovne elemente nošnje naroda Ainu i sa elementima datim u uporednom prikazu dve kulture: Krita (Minojska civilizacija) od pre više od 4000.godina, i Kelta...

Tradicionalna jela Ainu su losos i meso jelena, kao i ljekovito bilje, proso i korijenje ubrano u šumi. Također i riža na početku ovog stoljeća. Svježi losos narezuju i kuhaju juhu od njega, ili jaja ovih riba sa žitaricama. Oni ne jedu sirove ribe, kao ostatak japanskog naroda. Kada jedu, muškarci koriste štapiće, a žene koriste drvene kašike.
Tradicionalno, djeca su obrazovana u svojoj kući. Babe i dede su im recitirali pjesme i priče, a roditelji ih učili praktične vještine i zanate.

Od devetnaestog stoljeća, su obrazovani na japanskom školama.

Ainu usmene tradicije sačuvani su iz generacije u generaciju.Glavne kategorije su kratke i duge epske pjesme, stare priče i autobiografska proze, i pjesme i ples. Muškarci pričaju priče o ratu polubogova i ljudskih bića, a žene pjevaju epove o Bogovima.

Saru regija na jugu centralnog Hokkaida, je naročito poznata kao zavičaj mnogih bardova i pripovjedača.

Od sredine devetnaestog stoljeća, tradicionalne aktivnosti kao što su lov, ribolov, sakupljanje divljih biljaka i gajenje prosa zamijenjeni su uzgajanjem riže, poljodjelstvom, i komercijalnim ribolovom. Ostale aktivnosti na Hokkaidu su proizvodnja mlijeka, šumarstvo, rudarstvo, prehrambena industrija, i industrija za obradu drveta i celuloze.
Tkanje, vez i rezbarenje su među najvažnijim simbolima popularne umjetnosti, koja daleku Aziju oslikava. Kasete urezanog medvjeda se čuvaju kao atrakcija.
Odlična zbirka tradicionalnih elemenata može se naći u Muzeju Ainu Šigeru Kaiane, osnovanom 1984. u Shiraoi, u jugoistočnom Hokkaidu.

Izgradnja brane na rijeci Saru u Distriktu Nibutani, je primjer kršenja ljudskih prava Ainu. I pored otpora na čelu sa Šigeru Kaiane i drugima, izgradnja je nastavljena početkom 1996. i grad je bio sahranjen pod vodom. Na sastanku o korištenju zemljišta na Hokkaidu, Kaiane je rekao da će prihvatiti plan za izgradnju brane Nibutani samo ako narodu Ainu vrate tradicionalno pravo ribolova na lososa, u zamjenu za uništavanje njihovih domova i polja. Njihov zahtjev je ignoriran.

Ainu ljudi se bore za opstanak.

__________________________________
Reach higher, no turning back.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
 
Ainu narod
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Forum o misterijama :: Misterije sveta... :: Misterije drevnih civilizacija-
Skoči na:  
Free forum | © phpBB | Besplatan Forum međusobnog pomaganja | Kontakt | Signalizirajte zloupotrebu | Posedujte besplatan blog