Ukleta kuca

Jeste čuli da u Vrbovcu postoji ukleta kuća i vlasnik je poklanja onome tko prespava noć u njoj?
Navodno da jo? to nitko nije uspio i da je kuća propucana mecima jer su se ljudi branili od nečega!
Vlasnik kuce je,navodno povratnik iz Njemacke,porijeklom iz Srbije.
Kuća je napravljena prije 20-30 godina.

Ima navodno puno verzija ?ta se događalo u toj kući.Neki ka?u da je u njoj ubijena mlada ?ena, prema nekima i zazidana u njoj ili ubetonirana u temelje...da je u njoj neobičnom smrću umrlo dijete... da je izgrađena novcem koji je opljačkan , a prija?nji vlasnik tog novca mučki ubijen... pa sve do priča o čudnim tokovima podzemnih voda itd. Točnu verziju ne zna nitkoKuća duhova (ukleta kuća ili opsjednuta kuća) u Hrvatskoj
Mje?tani sela ?krinjara nadomak Sv. Ivana ?abnog (kod Bjelovara) o kući Uskopljanina Stipe Ćurića govore kao o ?kući duhova?, budući da se u njoj, kako se priča, odmah s početka noći čuje jezivi dječji plač, u?asni krici i stravični, neobja?njivi zvukovi.
Stipo je, ulo?iv?i svoju u?teđevinu iz Njemačke, kuću namijenio jednom od svojih sinova, ali je, zbog rečenih zbivanja u njoj, kuća danas napu?tena i od pogleda prolaznika skrivena bujnim raslinjem.
Nakon ?to se pročulo za zbivanja u ?krinjarskoj kući strave, reagirala je i policija, te su jedne noći, tvrde upućeni, u kući zanoćila trojica policajaca koji su uz karte i pokoju ča?icu pića trebali utvrditi ?to se u kući doista događa. No, ka?e dalje priča, jedan od policajaca naglo je odustao od zadatka i napustio ukletu kuću, ali je na odlasku do?ivio prometnu nesreću. Preostaloj dvojici policajaca iz sjećanja su navodno izbrisana dva posljednja sata boravka u kući, tako da se po izlasku uopće nisu sjećali zbivanja pred zoru.
Priča se, također, da je sličnu provjeru poku?ala izvr?iti i skupina bjelovarskih taksista, no i oni su zbog stalnih ometanja (neobja?njivog isključenja struje i dr.), čitaj straha, uskoro odustali od svoga nauma.
Bilo je, priča se, jo? nekoliko poku?aja da se prodre u tajnu ?krinjarske kuće strave, no svi zainteresirani bili su, tvrdi se, jednostavno pretučeni.
Oni koji vjeruju u priču o kući duhova tvrde da je ona sagrađena na mjestu na kojemu je nekada bilo groblje.?to je zapravo smrt?
Kad čovjek umre, većina njih, čuju svog liječnika kako ih progla?ava mrtvima. Kroz glavu im prolaze oglu?ujuća zvonjava ili buka i istodobno osjećaju kako brzo prolaze kroz mračni tunel. Nakon toga shvaćaju da su izvan svog tijela, ali su jo? uvijek u istoj prostoriji gdje su i umrli. Vide svoje tijelo i sobu iz određene udaljenosti, tj. gleda kako ga doktor poku?ava o?ivjeti, i to ih veoma upla?i.
Nakon nekog vremena se smire i promotre tu neobičnu situaciju. Primjete da jo? uvijek imaju tijelo, ali ne ono zemaljsko, neko nekakvo spiritualno. To tijelo se razlikuje od onoga koje su imali na zemlji, tj. onog kojeg su upravo napustili. Nakon toga kad shvate ?to im se je dogodilo, dolaze im u susret drugi duhovi, duhovi rođaka i prijatelja koji su već prije umrli. Oni mu dolaze pomoći. Među njima dolazi i ˝biće od svjetlosti˝ , topao i srdačan duh pun ljubavi. Duh postavlja pitanja i govori mu neka procjeni njegov ?ivot na zemlji. Da bi mu pomogao, prikazuje mu slike najva?nijih događaja njegova ?ivota. Čovječji duh dolazi do nekakve prepreke i shvaća da mu jo? nije vrijeme da umre. Ali on se ne ?eli vratiti, jer je zaokupljen do?ivljavanjem ?ivota poslije smrti. Pun je osjećajima, kao ?to su ljubav, radost, veselje i smirenost. Unatoč tome, on se vraća i nastavlja ?ivjeti.
Te do?ivljaje koje je pro?ivio poku?ava opisati drugima, ali primjećuje da mu ba? i ne uspjeva. Prvo, nemo?e naći te riječi kojima bi to opisao. Drugo, ljudi ga ismijavaju, pa prestaje o tome govoriti. Ali bilo da on to ispriča ili ne, taj do?ivljaj jako mijenja njegov ?ivot i pogled na smrt. Jo? bi htio reći da ljudi kad umru vide svoje tijelo sa bolničkom stolu. To se nekad de?ava kad spavate, vidite sebe kako spavate u istom polo?aju u kakvom zapravo jeste. Do znači da je du?a odlutala iz tijela. Meni jedna osoba tvrdi, da je mogla, nekad, otići i do druge galaksije, jer du?a nije ograničena, ali sad je muče previ?e briga, pa onda nemo?e otići niti dalje od kuće. Događa se.
KAKO IZGLEDA KAD ČOVJEK UMRE? To pitanje ljudi pitaju od kada postoje. Kad se negdje raspravlja o toj temi, ona budi u ljudima, koji po svojim emocionalnim stavovima i po ?ivotnom stilu mogu biti vrlo različiti, najsna?nije osjećaje. Smrt nas sve zanima, ali većini je te?ko govoriti o njoj. Za to postoje dva razloga.
Prvi razlog je to da kada dođemo u bilo kakav kontakt sa smrću, dobimo u glavi sliku o svojoj smrti i to mnoge ljude pla?i. S psihičkog stani?ta razgovor o smrti je indirektan način da bismo joj se pribli?ili. Kad ljudi razgovaraju o smrti onda si ju predočavaju a to ih dovodi u neizbje?nu u situaciju suočenja s neizbje?nom vlastitom smrti. Stoga, da izbjegnemo tu psihičku traumu, ne razgovaramo o smrti.
Drugi je razlog u razgovoru o smrti slo?eniji, jer je urastao u samu prirodu jezika. Većina riječi ljudskog jezika opisuje iskustva stečena tjelesnim osjetilima. Smrt je izvan dosega svjesnog iskustva, jer je većina ljudi nije pro?ivjela. I zato ?to ljudi smrt ne mogu opisati zemaljskim jezikom, uspoređuju je s do?ivljajima koji su im poznati i ugodni. Ljudi najče?će uspoređuju smrt sa snom. Sami sebi govore: ˝Kad umremo, bit će kao da smo zaspali.˝ Ta se govorna epoha pojavila već i kod starih Grka, Homer u Ilijadi naziva san ˝bratom smrti.˝ Ovo je analogija ugrađena i u na? suvremeni jezik. Kad odvedemo psa ili neku drugu kućnu ?ivotinju veterinaru i ka?emo daje uspava, on joj sigurno neće dati tablete za spavanje, tj. protiv nesanice. Smrt je, ljudi ka?u, zaborav. Kad umremo zaboravljamo sve nevolje - smrt bri?e sve bolne i neugodne uspomene.Jel vjerujete u ?ivot poslije smrti????